Niskoenergetskim kućama mogu se definirati objekti koji u odnosu na tzv. obične kuće, imaju daleko manju potrošnju energije potrebne za grijanje i hlađenje.

Ne postoji globalno prihvaćena definicija niskoenergetske kuće ali se ipak u većini zemalja smatra da takva kuća ne bi smjela trošiti energije više od 30KW/m2 godišnje, što je ekvivalent 3lt/m2 lož ulja,pa se takve kuće još nazivaju i “trolitarska kuća”.  Dakle, niskoenergetska kuća napravljena po standardima jedne države ne mora biti niskoenergetska po standardima druge države.

Primjerice, u Njemačkoj niskoenergetska kuća ima ograničenje u potrošnji energije za grijanje prostorija od 50 kWh/m2 godišnje, dok se u Švicarskoj za grijanje prostorija ne smije se koristiti više od 42 kWh/m2 godišnje. U ovome trenutku se kod prosječne niskoenergetske kuće u spomenutim državama dostiže otprilike polovica tih iznosa, odnosno između 30 kWh/m2 godišnje i 20 kWh/m2 godišnje za grijanje prostorija.

Hrvatskoj se prilikom definiranja niskoenergetske kuće uzima vrijednost od 30 kWh/m2 godišnje za grijanje prostorija  jer je kod nas klima povoljnija od one u Njemačkoj i Švicarskoj. Ova vrijednost bi u praksi trebala na jugu biti i znatno niža zbog većeg broja sunčanih dana.

Kako se postiže ušteda energije kod niskoenergetske kuće?

Kako bi kuća koju planiramo graditi u konačnici zaista bila niskoenergetska potrebno je već u samoj fazi projektiranja povesti  računa o nekoliko fondamentalnih uvjeta koje moramo zadovoljiti: adekvatna orijentacija kuće (sobe prema sjeveru a dnevni dio prema jugu),kvalitetna stolarija sa troslojnim niskoemisijskim staklima i sjenilima kao zaštitom od ljetnog pregrijavanja,zrakotjesnost vanjskog omotača,

odgovarajući sastav i debljina vanjskih zidova i krovišta te naposlijetku pravilan i uravnotežen odabir sustava grijanja i hlađenja.Poželjna je i ugradnja elemenata koji iskorištavaju besplatnu sunčevu energiju,kao što su solarni kolektori za grijanje sanitarne tople vode i fotonaponske ćelije za proizvodnju električne energije.Naravno, kod niskoenerghetskih kuća mehanička ventilacija sa rekuperacijom svakako ne bi trebala biti opcija već standard.

Razlika u pristupu kod projektiranja i gradnje  između Niskoenergetske i Pasivne kuće svodi se na to da će  kod niskoenergetske kuće trebati više investirati u sofisticirane sustave za grijanje i hlađenje koji stvaraju energiju iz obnovljivih izvora poput vode, sunca,zraka,zemlje, dok će sa druge strane kod pasivne kuće investicija prevagnuti na kvalitetniju i bolju izoliranost vanjskog plašta te njegovu 100%-tnu zrakotjesnost.

Niskoenergetska kuća odličan je odabir za sva klimatska podneblja, dok gradnja pasivne kuće ima više smisla u kontinentalnom dijelu sa oštrijom klimom gdje se period potrebe za grijanjem proteže na 5-6 mjesci godišnje,pogotovo u zonama sa puno zimskih sunčanih dana gdje možemo neograničeno koristiti sunce kao besplatni izvor energije.

Pasivna kuća troši do 15 kWh/m2 godišnje

Pasivna kuća je danas u svijetu vodeći standard kod energetski štedljive gradnje. Iako zvuči jako sofisticirano,princip funkcioniranja pasivne kuće je vrlo jednostavan – toplom se održava „pasivno“, dakle bez aktivnog sistema grijanja i klimatizacije.

Za stvaranje ugodne klime u prostoru ova kuća ima potrebu za čak 90% manje energije od prosječnog  objekta starije gradnje ili 75 % manje od novosagrađenog od cigle i betona..

Takva kuća koristi izvore energije koji su prisutni u njenoj unutrašnjosti, kao što su toplina sunca, toplina tijela ljudi koji u njoj žive te toplina električnih uređaja.

Nemaju sve zemlje iste kriterije za definiciju potrošnje energije kod pasivnih kuća.U Hrvatskoj je važeći propis koji definira da je kod takve vrste objekata najveća dopuštena potrošnja za grijanje i hlađenje do 15 kWh/m2 godišnje toplinske energije po jedinici korisne površine. Takva je  potreba za toplinom grijanja višestruko niža nego kod niskoenergetske kuće.

Pasivnu kuću karakteriziraju velike staklene stijene okrenute prema jugu i relativno mali prozori okrenuti prema sjeveru kao i kompaktnost građevinskog objekta. Ove kuće postižu ogromnu uštedu energije zahvaljujući visokoj kvaliteti termoizolacijskog omotača i iznimno energetski učinkovitim građevinskim elementima. Udobnost je značajno povećana, podešava se takozvana individualna „termička ugoda“.

Toplinska provodljivost: Uw=0,10 W/m2K

Primjer zida za Pasivne kuće iz Studio DOMUS-a.

Sastav gledano iznutra prema vani:

1-Gipskartonska ploča 12 mm
2-OSB Ploča 15 mm
3-Drveni profili sa prekinutim toplinskim mostom 320mm
4-Izolacija od celuloznih pahuljica 320mm
5-Fasada od drvenih vlakana 100mm
6-Završni silikatni sloj fasade

Temeljna pretpostavka za pasivnu gradnju i generalno energetski štedljiv objekat je vanjski zrakoneporopusni omotač. Zrakonepropusni omotač mora biti kontinuirano i čvrsto postavljen oko cijelog objekta i ne smije imati otvore. Prozori moraju imati niski koeficijent prolaza topline koji ne smije prelaziti vrijednost Uw=0,8W/m2K.

Ostakljenje se mora izvesti   sa troslojnim niskoemisijskim staklima punjenima plinom. Prilikom projektiranja i izvođenja treba posebno voditi računa da  nema toplinskih mostova. Time se osigurava da se površinska temperatura kuće ravnomjerno razdjeljuje unutar objekta bez gubitaka , a istovremeno se sprečava eventualna pojave plijesni na zidovima,kao  i vlage u izolaciji koja se nalazi unutar  drvene konstrukcije.

U svakoj pasivnoj kući je nezamjenjiv sofisticirani sustav ventilacije sa rekuperacijom zraka . Zdravlje i ugoda za stanare postiže se tako što se dovodi upravo onoliko svježeg zraka koliko je stanarima potrebno, a ustajali  zrak se stalno odvodi iz prostorija. U prostore boravka se dovodi svježi vanjski zrak koji prethodno prolazi kroz filtere te se dogrijava ili hladi ovisno o godišnjem dobu i vanjskim klimatskim uvjetima. Time se održava visoki stupanj higijene i kvalitete zraka. I baš je to, taj svježi vanjski zrak posebno važan za pasivne kuće. Uređaj za mehaničku ventilaciju sa rekuperacijom uzima i do 95% topline iz odlaznog zraka, koja se preko izmjenjivača topline odvodi u dolazni zrak. Na taj način se svježi zrak koristi direktno kao medij grijanja. A kao generatori topline koriste se osim konvencionalnih kotlova za grijanje i moderni sustavi toplinskih crpki.

Pasivna kuća otplaćuje samu sebe, ona nije zaštićeni proizvod, već građevinski koncept, koji svima stoji na raspolaganju.
Menu